Mala Frida

Piše: Ivana Kujundžić, prof. hrvatskog jezika i književnosti

Učenici petih i šestih razreda kraj  polugodišta i nadolazeće blagdane uljepšali su odlaskom u Gradsko kazalište Žar ptica na predstavu Mala  Frida. To je priča o prijateljstvu koje nas čini boljima, neustrašivima i zamišljanju koje sve čini mogućim, ali prije svega priča o prihvaćanju sebe i drugih.

Priča prati sedmogodišnju Fridu koja nas vodi u Meksiko, u Casu Azul – obiteljsku kuću Kahlo. Godina je 1914. Unutar plavih zidova Case Azul Frida pokušava ojačati svoju bolesnu nogu zbog koje je njeni vršnjaci izbjegavaju i zovu Frida Drvena noga. Frida dane provodi družeći se sa svojim roditeljima i prijateljima majmunom Fulang Changom i crnim mačkom Perditom, a njena jedina ljudska prijateljica izmišljena je djevojčica Brisa.

No Frida ipak mašta i o stvarnim prijateljima, ali onima koji joj se neće rugati zbog njezine bolest. Jednoga dana u njen život ulazi jedan stvarni dječak Pablo, koji će tek uz Fridu spoznati što znači biti prijatelj.

Evo što su neke učenice rekle o predstavi:

„Više bih voljela da je Fridinu zamišljenu prijateljicu glumila glumica, predstava mi se svidjela zbog šarenih kostima i dijelova na španjolskom jeziku.“ (Maša, 6.c)

„Ova mi je predstava bila možda najbolja od predstava koje sam gledala sa školom, uči nas o prijateljstvu i poštovanju“. (Ana, 6.c)

„Predstava  mi  je bila zanimljiva, samo mi je doživljaj pokvario majmun zbog svojih čudnih pokreta“. (Mia, 5.a)

„Predstava mi se svidjela jer je gluma bila odlična, svidjele su mi se Fridine životinje jer su donijele radost i veselje“ (Ana, 5.a)

„Predstava mi se svidjela jer je lijepo prikazano Fridino djetinjstvo, bila je pomalo dirljiva“. (Iris, 5.a)

Frida Kahlo – simbol umjetnosti, identiteta i borbe

Frida Kahlo (1907.–1954.) bila je meksička slikarica čiji su radovi postali simbol osobne boli, identiteta i političke borbe. Njezine slike prožete su snažnim emocionalnim nabojem i nadrealističkim elementima, a najčešće istražuju teme boli, smrti i ženskog iskustva.

Rođena u Coyoacánu, Frida je djetinjstvo provela u obiteljskom domu poznatom kao "Plava kuća" (La Casa Azul), koja je kasnije pretvorena u muzej posvećen njezinu životu i radu. Kao dijete oboljela je od dječje paralize, zbog čega joj je jedna noga ostala tanja, što je utjecalo na njezino samopouzdanje. Unatoč zdravstvenim problemima, bila je energično i radoznalo dijete, a njezina ljubav prema umjetnosti razvila se već u mladosti.

U mladosti je doživjela tešku prometnu nesreću koja je obilježila njezin život. Zbog ozljeda kralježnice i zdjelice, podvrgnuta je brojnim operacijama, a ta patnja bila je glavni motiv njezinih djela. Tijekom oporavka započela je slikati, koristeći umjetnost kao sredstvo izražavanja boli i introspekcije.

Njezin rad karakteriziraju autoportreti, kroz koje istražuje svoju kompleksnu osobnost, dvojnost između tradicionalnih i modernih vrijednosti te društvene uloge žene. Najpoznatiji autoportreti poput "Dvije Fride" i "Autoportret s ogrlicom od trnja i kolibrićem" prikazuju njezinu unutarnju borbu i osobne tragedije.

Imala  je poseban odnos prema životinjama. Voljela je pse, majmune, ptice i jelene, koji su često bili njezini ljubimci, ali i motivi u slikama. Posebno je voljela majmune, koje je smatrala simbolima nježnosti i zaštite. U autoportretima su životinje prikazane kao njezini pratioci i zaštitnici, što simbolizira povezanost s prirodom i unutarnju potrebu za ljubavlju i razumijevanjem.

Frida Kahlo nije bila samo umjetnica, već i simbol snage, hrabrosti i autentičnosti. Njezina priča inspirira ljude diljem svijeta, a njezina umjetnost ostaje trajna inspiracija i podsjetnik na važnost borbe za vlastiti identitet i slobodu izražavanja.

Osim što je bila umjetnica, bila je i aktivistica koja je otvoreno govorila o pitanjima rodne ravnopravnosti i prava žena. Njena umjetnost prkosila je tadašnjim društvenim normama, razbijajući predrasude o ulozi žene u društvu i umjetnosti.  Svojim je radom ukazivala na važnost autentičnosti i slobode izražavanja.

Iako tijekom života nije dobila priznanje koje zaslužuje, posthumno je postala ikona feminizma, kulturnog otpora i borbe za individualnost. Danas je smatraju jednom od najutjecajnijih umjetnica 20. stoljeća, a njezine slike izložene su u najpoznatijim svjetskim muzejima.

Njezina priča nadahnjuje ljude diljem svijeta, a njezina umjetnost ostaje trajna inspiracija i podsjetnik na važnost unutarnje snage, hrabrosti i dosljednosti.

Literatura:

Hesse, M. Frida Khalo. Život u slikama, Zagreb: Iris Illyrica, 2020.

Lopez, J. A. Frida Khalo: umjetnica koja je slikala dušom. Zagreb: Twins company d.o.o., 2024.

Drakulić, S. Frida ili o boli, Zagreb: Moderna vremena, 2007.